Duša mi je na smrt žalosna (Mt 21, 1-11;26, 14-27-46)
U blizini Jeruzalema Isus i njegovi učenici dođoše u Betfagfu, na Maslinskoj gori. Nakon toga, pošalje dvojicu svojih učenika u obližnje selo u kojem će naći na privezanu magaricu i magare pored nje, te da ih odriješe i odmah dovedu k njemu. Ako bi se ne netko suprotstavio, neka im reknu da Gospodinu trebaju, biti će ju odmah pušteni na miru (usp. Mt21, 1-3). Sve se to dogodilo kako bi se ispunile proročke riječi: “Recite kćeri Sionsko: Evo kralj ti tvoj dolazi krotak, jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magarčinu” (Mt 21,5). Učenici učine sve što im je naredio Gospodin, te odriješe i dovedoše magaricu i magare k njemu, i staviše na njih svoje haljine. Putem kojim je Isus prolazio jašući na magarcu, mnogi su rezali grane sa stabla i stavljahu ih putem (usp. Mt 21,6-8). Mnoštvo svijeta koji su putem pratili Isusa i njegove učenike zanosno klicahu: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!” Mt 21,9). Nakon svečanog Isusova ulaska u Jeruzalem, sav se grad uznemiri. Mnogi se među njima pitahu tko je uopće ovaj čovjek koji svečano ulazi u njihov grad ponizno jašući na magarcu? Međutim, neki među njima hrabro i odvažno odgovoriše da je riječ o Proroku, Isusu iz Nazareta galilejskog (usp. 21, 10-11).
Starozavjetni proroci su mnogo stoljeća ranije prorokovali o tom velikom povijesnom događaju, odnosno o Isusovom svečanom ulasku u grad Jeruzalem kao Mesije jašući na magarcu. Božji narod Izrael dočekao je Isusa u pravom mesijanskom duhu. Sa vrha Maslinske gore uz pratnju svojih učenika Isus se je svečano spuštao put Jeruzalema. Gledajući Jeruzalem, i taj veličanstveni prizor koji se prostirao nad njim, u jednom trenutku obuze ga tajanstvena tuga. Ganut zaplače, jer je vidio propast Jeruzalema i propast naroda Božjega, koji će biti razasut diljem svijeta. “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća. Doista, kažem vam, od sada me nećete vidjeti, dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje” (Mt 23, 37-38). Krist Gospodin plače nad Jeruzalemom u kojemu vidi simbol svijeta, koji je tijekom svoje povijesti bio natopljen nedužnim ljudskim suzama i krvlju, i duboko bio ukorijenjen u grijehu, nevjeri, sumnji i pobuni protiv Boga (usp. Lk 1, 41-44). Gospodin je bio spreman sve učiniti za Jeruzalem i njegove tvrdokorne žitelje, odnosno za cijeli Božji narod Izrael. Nažalost, stanovnici Jeruzalema ne htjedoše otvoriti svoja srca Božjem milosrđu. Drugim riječima, Gospodin nikoga ne isključuje iz svoje ljubavi, jer nije došao da osudi svijet nego da ga spasi. Kršćani vjernici zajedno sa ljudima dobre volje, pozvani su da u mesijanskom duhu radosno iščekuju Mesiju odnosno Spasitelja svijeta. Stoga bez straha otvorimo svija srca, da pobjedonosno uniđe Kralj Slave, Krist Gospodin. Nadalje, izbacimo iz srca sve ono što nas sputava odnosno sprječava u našem potpunom predanju Bogu. Bolje rečeno, izbacimo iz sebe svu mržnju, nevjeru i sumnju što rezultira pobunom u odnosnu na Boga.
Među Dvanaestorice Isusovih učenika nađe se jedan zvani Juda Iškariotski, koji ga je bio spreman izdati i predati glavarima svećeničkim. S tom nakanom pođe k njima, tražeći od njih novčanu nagradu za svoj nečastivi posao. Nakon susreta i razgovora s glavarima svećeničkim, neprestano je tražio priliku da ga preda u njihove krvave ruke. Judina izdaja karakteristična je za sve izdaje kršćana vjernika odnosno djece Božje tijekom povijesti Crkve i svijeta (usp. Mt 26, 14-16). Prvog dana Beskvasnih kruhova, učenici pristupe Isusu da saznaju na kojem mjestu želi blagovati pashu? Učitelj ih je uputio u grad u kojem će susresti čovjeka, koji će ih uputiti na mjesto u kojem će zajedno s njima blagovati pashu. Uvečer Prvog dana Beskvasnih kruhova, Isus bijaše za stolom s Dvanaestoricom svojih učenika. Tijekom večere blagujući pripravljenu hranu, Isus ih je upozorio kako će ga jedan od njih izdati, i predati glavarima svećeničkim. Vijest o izdaji sve ih je doduše rastužila, i stoga su bili duboko potreseni i žalosni. Dok su se međusobno u dvoumici gledali, pitajući se tko bi taj mogao biti? Isus je uskoro razriješio njihovu dvoumicu glede izdaje, jer će ga izdati onaj koji umoči s njim ruku u zdjelu. Sin čovječji uskoro odlazi kako je pisano o njemu, međutim onaj koji izda Sina Čovječjega, neće dobro završiti. Nakon toga Juda se pred svima njima očitovao kao izdajnik. Tijekom blagovanja pashe, Isus držeći u svojim rukama kruh, blagoslovi Boga, podijeli ga među svojim učenicima kao vlastito tijelo. Uzme čašu u svoje ruke, zahvali Bogu, i pruži je učenicima dajući im piti kao vlastitu krv. Drugim riječima, Isusova prolivena sveta krv za otpuštenje grijeha mnogih, je ujedno i krv Saveza. Od sada neće više piti od ovog roda trsova, sve do novog dana u kraljevstvu Oca svojega na nebesima piti će s njima. Nakon što su otpjevali hvalospjeve, uputiše se prema Maslinskoj gori (usp. Mt 26, 14-30).
Isus je na Maslinskoj gori u predio zvan Getsematskom, duboko u svojoj duši kao čovjek proživljavao je strah, tjeskobu i napuštenost. Njegovi najbliži nakon što se sablaznili nad njim, napustili su ga, ostavši ga samog. “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti nada mnom. Ta pisano je: Udariti će pastira, i stado će se razbjeći” (Mt, 26,31). Petar je uvjeravao Isusa da se neće nikada sablazniti na njim makar se svi drugi sablaznili. Na te njegove riječi Gospodin mu je jasno dao do znanja, prije nego li se pijetao oglasi da će tri puta zatajiti. Međutim, Petar je bio duboko uvjeren, kao i drugi učenici da nikada neće zatajiti Isusa. Drugim riječima, bude li potrebno da će i umrijeti zajedno s Isusom. Nakon toga Isus povede sa sobom svoje učenike u predio zvani Getsemani. Zajedno s Petrom i oba sina Zebedejeva povuče se na osamu kako bi se pomolio, dok su preostali njegovi učenici ostali na tom mjestu sjedeći. U jednom trenutku Isusa spopade duboka žalost i tjeskoba, jer mu je duša na smrt bila žalosna. Htio je da Petar i dvojica braće ostanu s njim bdijući zajedno. Ipak udalji se maklo od njih, i padne na koljenja te zavapi svog nebeskog Oca, ako je ikako moguće da ga mimoiđe ovaj kalež gorčine, trpljena i boli. Na kraju je prihvatio volju svog nebeskog Oca. Nakon molitve vrati se na mjesto gdje ih je ostavio te ih nađe pozaspale. Pozvao ih je na budnost i molitvu kakao ne bi upali u napast, jer za razliku od duha tijelo je slabo. Na žalost nakon drugog i trećeg puta što se je pomolio, Isus ih je našao da spavaju. Dok Petar i dvojica braće spavaju, približio se je trenutak njegova uhićenja. Isus ih očajnički poziva na budnost, jer se približio njegov izdajnik koji će ga predati u ruke grješničke (usp. Mt 26, 32-66). Krist Gospodin kao čovjek znojeći se krvavim znojem, duboko je u svojoj duši proživljavao strah, tjeskobu i osjećaj napuštenosti od ljudi. Međutim, nije bio napušten od strane svog nebeskog Oca, što mu je davalo snagu da ustraje do kraja u nošenju i ljubljenju vlastitog križa za naše otkupljenje i spasenje Kao kršćani vjernici moramo duboko biti svjesni svoje odgovornosti i krivnje utkanim u njegov križ. U poniznosti i skrušenosti srca molimo ga za oproštenje, što ga do sada u svom kršćanskom životu nismo iskreno voljeli, ljubili, poštivali i cijenili. Stoga nemoj se više opirati njegovoj milosrdnoj i raspetoj ljubavi na križu, drvu života. Neka nas ispuni svojim Sveti Duhom, kakao bi mogli na njegovu slavu strpljivo podnositi patnje, trpljenja i bol, na srcu duši i tijelu. Kao što je Isus u Očeve ruke predao svoj duh, predajmo i mi svoj, da bi zajedno s Raspetim Isusom umrli i uskrsnuli za život vječni.
Don Tomislav Topčić