Pranje nogu čin je poniznosti u služenju i ljubavi (B) (Iv. 13,1-15)
Nakon što usta od večere blagujući pashu sa svojim učenicima, Isus im pristupi s ciljem da im opere noge. Jedini Petar mu se usprotivi: “Zar ti meni da meni pereš noge?” (Iv 13,6). Petar je bio zbunjen Isusovom nesvakidašnjom gestom pranju noga učenicima. Nije dozvoljavao Isusu da mu opere noge: “Nećeš mi prati nogu nikada!” (Iv 13,8). Petar je tako reagirao, jer nije prepoznao Isusovu istinsku gestu služenja i ljubavi prema bližnjemu. “Drugim riječima: “Tako i Sin, nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge”. (Mt 20,28). Kad je Petar shvatio da neće imati djela sa Isusom, odmah mu je dopustio da mu opere ne samo noge, nego ruke, glavu odnosno čitavo tijelo. Međutim, tko se je okupao, dovoljno je da opere samo noge – i sa je čist. Znajući tko će ga izdati, reče Petru: niste svi čisti (usp. Iv 13, 8-119. Nažalost, svi mi u sebi nosio klicu zle sklonosti da gospodarimo nad drugim ljudima. Sjetimo se zgode kad mati sinova Zebedjevih zajedno s njima pristupi Isusu, padne na koljenja, moleći da njena dva sina u kraljevstvu nebeskom sjednu pored njega, jedan slijeve a drugi s desene strane. Na njenu molbu ostala desetorica učenika se razljute na dvojicu braće. Isus ih blago upozori govoreći im da vladari zemaljski vladaju i gospoduju nad narodima, a velikaši njihovi ugnjetavaju ih držeći ih pod tiranskom nesnošljivom vlašću. Među njegovim učenicima tako nešto se ne smije dešavati, jer tko želi biti najveći među njima mora biti poslužitelj, odnosno tko želi biti prvi, među braćom i sestrama, mora biti u njihovoj službi (usp. Mt20, 20-27). Nadalje, njegovi su učenici pranje nogu doživjeli kao ropski posao, jer su u ono vrijeme robovi tj. sluge svojim gospodarima prali noge. Isus ih je svojom gestom zbunio, i zbog toga su doživjeli svojevrsni stres, odnosno bili su nemalo zbunjeni i preplašeni. Bilo im je ne shvatljivo i nepojmljivo da Isus kojeg su zvali Učiteljem i Gospodinom, saginje se do njihovih nogu perući ih i briše ubrusom. Perući im noge, Isus s tim činom poniznosti u služenju i ljubavi u potpunosti stavio na raspolaganje svojim učenicima. Dakle, ako Isus kao Učitelj i Gospodin, njima pere noge, oni kao njegovi učenici moraju slijediti njegov primjer. “Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara, niti poslanik od onoga koji ga posla”. (Iv 13,16). Gestom pranje nogu Isus nam je pokazao da to uistinu može biti čin autentične djelotvorne kršćanske ljubavi. Drugim riječima, u svakodnevnom životu darivati se jedni drugima u svim životnim nedaćama. Naša kršćanska vjera bez autentične djelotvorne ljubavi je mrtva, isto kao što je tijelo bez duše mrtvo. Stoga vjera bez djela je jalova odnosno neplodna. Zar se praotac naše vjere Abraham ne opravda svojim djelima, prinoseći svog sina Izaka na žrtvenik. Također i Rahabab bludnica opravda se svojim djelima, u trenutku kad je primila glasnike koji su došli vidjeti obećanu zemlju, vrativši se drugim putem (usp. Jak 2,13-26). Duh Božji potiče nas na međusobno poštivanje, prihvaćanje, prštanje i suživot u duhu kršćanke vjere, koja je prožeta djelotvornom kršćanskom ljubavlju. U zajedništvu s Bogom osjećamo se kao njegova ljubljena djeca, koja sebe doživljavaju kao dostojanstvene ljudske osobe . Stoga kao kršćani vjernici pozvani smo da u duhu poniznosti, u služenju i ljubavi svojim djelotvornim kršćanskim življenjem proslavimo Boga Oca. Bog koji nas je stvorio na svoju sliku: “Stvori Bog čovjeka; muško i žensko stvori ih”. (Post 1,27); otkupivši nas od jarma grijeha i vječne smrti, podarivši nam vječni život, zaslugom svoga Jedinorođenoga Sina.
Don Tomislav Topčić