Vrlo važno mjesto u povijesti triljske i košućke župe pripada don Šimunu Simuniću, dugogodišnjem župniku i dekanu te graditelju nove triljske crkve Sv. Mihovila. Don Šimun je rođen 7. rujna 1851., a zaređen 11. siječnja, najvjerojatnije 1873. godine. Od listopada 1897. do 1901. bio je upravitelj Cetinskog dekanata, a potom je imenovan dekanom. Službu je obavljao sve do 1. prosinca 1918. godine. Umro je u Trilju 9. rujna 1922., gdje je u mjesnom groblju i pokopan. Njegov grob se nalazi u neposrednoj blizini pročelja crkve Sv. Jeronima, do 1901. crkve Sv. Mihovila. Na grobnom križu pokojnik je za života u reljefu dao zapisati riječi: OVJE / POCI/VA POK / DON SIMUN SIMUNIC / BIVSI DEKAN SINSKE / CE/TIN/SKE / KRA/JI/NE / P / U / MI/RU. U postolju križa zapisan je datum smrti: PREMINU DNEVA / 9 RUJNA / 1922. Iznad natpisa u postolju urezan je križ s dvije sa strana, vjerojatno, palme.
Don Šimun Simunić je nakon dugodišnjih slanja brojnih zahtjeva vlastima 1899. krenuo u najveći projekt svoga života, izgradnju nove triljske crkve. Gradnja crkve povjerena je poduzetniku Dinku Franchiniju, a gradila se u razdoblju od 1899. do 1901. godine. Crkva je smještena nedaleko od postojeće u groblju Sv. Mihovila, čiji titul je nakon završetka prenesen na novosagrađenu. Novi svetac grobljanske crkve postao je sv. Jeronim i tako je ostalo sve do danas. Crkvu je posvetio splitsko-makarski biskup Filip Frane Nakić (1889.-1910.) 9. lipnja 1901. godine. Tom prigodom biskup je obavio pastirski pohod i krizmu.
U crkvi se nalaze tri oltara. Glavni, Presvetog Sakramenta, rad je altariste Mihe Markovine i smješten je u crkvu krajem 1900. godine. U isto vrijeme župnik je zbog nedostatka sredstava na desnoj strani crkve premjestio oltar sv. Mihovila arkanđela iz stare crkve. Taj oltar djelo je altariste Dominika Pasqualettija s kraja XVIII. stoljeća. Treći oltar, Gospe Karmelske, djelo je dvojice majstora, Vicka Tagliaferra i Petra Betizze pok. Marina. U crkvu je postavljen 1910. godine. Glavni oltar Presvetog Sakramenta isplaćen je ponajviše sredstvima iz zaklade pok. Vice, žene Špira Britvića. Ona je u svojoj oporuci izjavila: “Ostavljam dvi livade Rakovicu i Zatočje za uvik Crkvi sv. Mihovila iz Trilja, uvjetom, da kad se nova sagradi Crkva Triljska, iste prodaduse i novci za nje dobiveni ulože se za gradnju oltara u novoj Crkvi.”
Tekst i fotografije preuzeti iz: Dukić, J., Dukić, V., Marić, M., Žolo, I. (ur.) (2017.) Mala povijest Košuta, Košute: Kulturno društvo Trilj, Župa Presvetog Srca Isusova, Košute.