Umrijeti iz ljubavi (B) (Iv 18, 1-19,42)
Isus je od strane Jude Iškariotskog na prevaru bio izdan, i predan u krvave ruke glavara svećeničkih i farizeja. Međutim, nije se suprotstavljao svome izručenju, jer je vršeći volju svoga Oca išao do kraja do smrti. Isus je umro za sve nas odnosno za svoje prijatelje, jer nas je neizmjerno volio i ljubio. “Bolje da jedan čovjek umre za narod”. (Iv 18,14). Stoga je nevin osuđen radi nas i naših grijeha, otkupivši nas od vječne smrti, darovavši nam život vječni. Raspeti koji je na križu ostao sam, napušten od svih, u neopisivoj vlastitoj patnji, trpljenu i boli, ljubeći nas, velikodušno nam je oprostio. “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23,34). Drugim riječima, nije dopustio da mu vlastita patnja, muka, trpljenje i bol zatruje srce za ljubav prema ljudima. Koliko smo se mi puta u životu osjećali napuštenima i izdanim od članova uže i daljnje rodbine, i od susjeda i prijatelja, koji su nam manje više svjesno ili nesvjesno nanijeli velike duševne i tjelesne rane i boli. Imamo li dovoljno snage, volje i htjenja velikodušno im od srca sve oprostiti i donekle zaboraviti? Ako nemamo zamolimo Isusa koji nas je s križa neizmjerno volio i ljubio, i velikodušno praštao, da sa svojim vlastitim patnjama i mukama blagoslovi sve naše patnje, trpljenja i boli, da ne zatrujemo i zatvorimo srce za ljubav i praštanje prema bližnjima. Božja ljubav nas oslobađa od vlastitog egoizma i sebičnosti, i čini nas slobodnim i sposobnim, u nesebičnom prihvaćanju bližnjega svoga, u svim njegovim životnim problemima i poteškoćama. Nadalje, čisti nam srce od samovolje i sebičnosti kojom se svakodnevno opiremo u prihvaćanju i življenju Božje volje. Krist Gospodin u svojoj neizrecivoj duševnoj i tjelesnoj patnji i boli, znajući da je sve dovršeno kako bi se ispunilo Pismo u agoniji reče: “Žedan sam”. (Iv 19,28). Gospodin je žeđao za spas ljudskih duša koje su uronile u duboku tminu vječne smrti. Raspet na križu (drvu života) želio je sve ljude privući k sebi, da ih vječna smrt ne otme i udalji od njegove neizmjerne raspete ljubavi, i darovanog nam života vječnog. Svojom ljubavlju odgovorio je na Očevu ljubav, koja ni svog Sina ne poštedje za naše otkupljenje i spasenje. Svakodnevno se susrećemo s mnoštvom duša koje se guše u vlastitoj životnoj smrtnoj tmini. Dali uopće čujemo njihove bolne vapaje za spasenjem? Riječ je o dušama koje iskreno žeđaju i gladuju za istinskim životom u Bogu. Drugim riječima, ne žele da ih tmina vječne smrti otme od zagrljaja Božje beskonačne odnosno besmrtne ljubavi. Dubokim ganućem i iskrenem pokajanjem u Duhu Zaharijina proroštva gledaju na Raspetog Isusa. “I gledate će na onoga koga su proboli; i naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivat kao prvenca”. (Za 12,10). U jednom trenutku Isusov križ im postaje privlačan i dragocjen u očima punih suza. Tko ih može više rastaviti od raspete Isusove ljubavi? Nikakve nevolje, tjeskobe, pogibao, glad, golotinja, progonstvo, mač, jer onaj koji ih uzljubi u njemu nadmoćno pobjeđuju (usp. Rim 8, 34-37). Od sada niti sami žive niti sami umiru, jer žive i umiru u Gospodinu koji za to umrije i oživje, koji gospodari nad mrtvima i živima (usp. Rim 14, 7-9). Krist Gospodin, prvina usnulih uskrsnu od mrtvih. Stoga svi oni koji su Adamu umrli, biti će oživljeni u Isusu za život vječni (usp. 1 Kor 15, 20-223). Isus je u žrtvi križa (drvu života) podnio smrtnu agoniju, umirući iz ljubavi za sve nas. Drugim riječima, umrijeti iz ljubavi za bližnjega najuzvišeniji je čin Božje ljubavi. Stoga prignimo svoja koljena i sagnimo glavu podno križa, i dajmo slavu Raspetom i Uskrslom Kristu Gospodinu.
Don Tomislav Topčić