Marija Magdalena i druga Marija užurbano pohodiše Isusov grob, u osvrt prvo dana u tjednu po suboti misleći da će među mrtvima pronaći Krista Gospodina. Dok su promatrale grob iznenada nastade žestok potres. Ugledaju anđela koji silazi s neba, otkotrlja kamen koji je bio na ulazu u grob i sjede na nj. I stražari koji su čuvali Gospodinov grob bijahu svjedoci tog nesvakidašnjeg događaja. Od silnog straha stražari zadrhtaše i padoše na zemlju. Zbunjene i uplašene žene u čudu gledahu prazan grob (usp. Mt 28, 1-4). Kao ni apostoli tako ni žene još nisu dovoljno bile upućene u Pisma u kojima piše kako Isus treba da ustane treći dan od mrtvih (usp. Iv 20, 3-9). Anđeo ih tješi i hrabri govoreći im da se ne boje. Isus Raspeti koga tražite ne nalazi se više u grobu, jer je Uskrsnuo kako reče. Gledajući prazan grob njihova srca iznenada obuze neopisiva radost. Drugim riječima, u njihovim srcima nije više bilo ni traga žalosti odnosno tuge. Isus je živ! Krist Gospodin je uskrsnuo! Sveti Augustin tumači: “Po muci je Gospodin prešao iz smrti u život, otvorivši put nama koji vjerujemo u njegovo uskrsnuće da bismo i mi prešli iz smrti u život.” U poslanici Rimljanima sv. Pavao piše: “Jer, ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, biti ćeš spašen.” (Rim 10,9). Ili: “Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Isusa od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.” (Rim 8,11). Na prijedlog anđela žene žurno potražiše Isusove učenike, te im jave da uistinu uskrsnu od mrtvih i da je živ. Žene sa strahom i trepetom ali s velikom radošću žurno napustiše mjesto Kristova groba, kako bi javile radosnu vijest njegovim uplašenim učenicima (usp. Mt 28, 5-9). Na putu susretnu Isusa koji ih pozdravi, a one od silne radosti ničice mu se duboko pokloniše. Gospodin im reče: “Ne bojte te! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” (Mt 28, 9-10).
Nakon što javiše njegovim učenicima radosnu vijest da je Isus živ, i neka se vrate u Galileju njemu u susret; apostoli nisu dugo bili u dvoumici dali da se vrate natrag u Galileju, ili da dalje ostanu skriveni u Jeruzalemu. Silno su željeli vidjeti Uskrslog Gospodina, koji je uskrsnuo u njihovim srcima. U međuvremenu neki od stražara dođoše u grad i rekoše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Stoga glavari svećenički sabraše se sa starješinama na vijećanje, te uzeše mnogo novaca i potkupe stražare. Nadalje, govorili su im neka se svima u gradu govore dok su spavali da su došli njegovi učenici i odnijeli ga na neko nepoznato skrovito mjesto. Međutim, ako sve to dočuje upravitelj, oni će ga uvjeriti da je sve to tako bilo, i neka budu bez brige i bojazni za svoju budućnost. Nažalost da gnjusna laž među Židovima proširila se je sve do današnjeg dana (usp. Mt 28, 11-15). Gospodinovo uskrsnuće je čvrst temelj našoj kršćanskoj vjeri, jer od vjere u uskrsnuće zavisi i naše spasenje. Neka nam Uskrsli Gospodin daruje milost da u srcu doživimo svu ljepotu i radost uskrsnog dana, odnosno onu istu radost koju su doživjeli i njegovi učenici vidjevši ga živa. Stoga kao kršćani vjernici u čijim je srcima Gospodin uskrsnuo smjesta napustimo vlastiti Jeruzalem, i uputimo se hrabro, neustrašivo i odvažno u vlastitu Galileju, u kojoj ćemo susreti i vidjeti Krista Gospodina. Mnogi će se od nad upitati: “A gdje se nalazi naša Galileja, u kojoj ćemo susreti Gospodina?” Susresti ćemo ga u bolnicama među bolesnima i umirućima; u staračkim domovima među mnogim napuštenim, zapuštenim i zaboravljenim starcima i staricama od strane svoje djece, i članova bližnje i daljnje rodbine; kao i u sirotištima među zapuštenom i zaboravljenom malom djecom od svojih bioloških roditelja. Nadalje, susreti ćemo ga među beskućnicima, siromašnima i gladnima; među očevima i majkama tj. roditeljima koji su do duše manje više zaposleni, ali nisu u mogućnosti dovoljno materijalno skrbiti za svoju djecu, jer nemaju redovita novčana primanja, ili pak imaju ali nedovoljna da bi svojoj djeci mogli priskrbiti jedan dostojan život; među mladima koji nakon završetka školovanja ne mogu naći privremena ili stalna radna mjesta kako bi sebi mogli osigurati životnu egzistenciju, a time sretniju i mirniju budućnost kroz zasnivanje svojih bračnih obiteljskih zajednica. Drugim riječima, ne čudimo se što mladi ljudi svakodnevno napuštaju Hrvatsku, u potrazi za boljim i kvalitetnijim životom. Stoga iz Hrvatske odlaze kompletne mlade obitelji, bez ikakve nade u skori povratak, jer mogućnosti koje im nije ponudila njihova voljena i ljubljena domovina Hrvatska, nažalost nazale koliko toliko u uređenijim i sređenijim zemljama ili državama diljem Europe i svijeta. Mnogobrojni su razlozi odlaska mladih ljudi iz rodnog zavičaja, a među njima zasigurno manje više dominiraju ekonomske prirode. Planski nedostatak radnih mjesta, loša ekonomija, korupcija i nepotizam odnosno zapošljavanje stranačkih “podobnih”društveno političkih kadrova, tj. zapošljavanje po stricu i babi, a ne po pravdi Boga; odnos poslodavac prema radniku, planiranje obitelji i nepostojanje pravne države su uzroci odlaska. Nažalost, nemaju iza sebe “važne i utjecajne”političke ljude koji će ih poduprijeti. Čijom se krivnjom svi oni nalaze na marginama društveno-političkog i vjerskog života u našoj životnoj svakodnevnici? Posebno upozoravajuće djeluje činjenica kako političke elite u našoj zemlji nisu poduzele nijedan konkretan korak kako bi se navedeni trend zaustavio. Mladi se obično spominju samo u izbornim kampanjama, a njihova razmišljanja i ideje od životne važnosti za normalizaciju društveno političke situacije u Hrvatskoj u potpunosti zanemarene. Stoga Uskrsli Krist Gospodin upozorava nas: “Ne čudite se jer dolazi čas kad će svi oni koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude.” (Iv 5, 28-29). Gospodinovo upozorenje na poseban način odnosi se na osobe posvećenog života u Bogu, odnosno na svećenike, redovnike, redovnice i njihove pastire (biskupe). Nadalje, odnosi se na kršćane laike vjernike koji su pozvani da zajedno sa svojim pastorima ovaj svijet i život u njemu učine duhovno plodonosnim, u smislu izgradnje i širenja kraljevstva Božjega među ljudima dobre volje.
Don Tomislav Topčić