Francisco de Zurbarán , Bezgrješno začeće
Advent (Došašće) znači “svečani dolazak”. S došašćem počinje liturgijska ili crkvena godina. Došašće se slavi četiri nedjelje prije Božića, počevši od nedjelje koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenog) pa do večernje mise Badnjeg dana ili do prve Večernje Božića. Došašće znači očekivanje njegova dolaska u milosti. Nama treba Spasitelj, i bez prestanka potrebna nam je njegova pomoć i snaga. Došašće je ujedno i vrijeme radosnog iščekivanja Krista Gospodina, jer on k nama dolazi Otkupitelj i Spasitelj. U prvom dijelu došašća, od početka do 16. prosinca, bogoslužje naglašava potrebu budnog iščekivanja drugog dolska na koncu vremena. U drugom dijelu došašća, od 17. do 24. prosinca, bogoslužje ističe pripravu za božićne blagdane, u kojima se slavi prvi Kristov dolazak. Kristov je prvi dolazak međutim prihvatljiv samo u svjetlu drugog Kristova dolaska. Budući da se Kristov drugi dolazak još nije zbio, mi ga sa starozavjetnim pravednicima smijemo i trebamo živo iščekivati, nadati mu se i za nj se pripremati. Slavljenje došašća znači da mi današnji ljudi poput starozavjetnih pravednika proživljavamo težnju za Božjim dolaskom i obraćenje koje pripravlja taj događaj. Da nekako i u nama probudi to čeznuće Starog Zavjeta za Mesijom, Majka Crkva nas svake godine pripravlja na ponovni Kristov dolazak. Tri su velika lika koja nam Crkva u bogoslužju došašća na poseban način stavlja pred oči. To su prorok Izajia, Ivan Krstitelj i Djevica Marija. Prorok Izajija najbolje nam odgovara zašto moramo svim srcem, dušom i razumom čeznuti za otkupljenjem i spasenjem. Stoga: “Čujte nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: Sinove sam ti odgojio, podigao, ali se oni od mene odvrgoše. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,2-3). Ili: “Jao grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa”. (Iz 1,4). U takvim trenucima starozavjetna sinagoga Izraelskom narodu dovikuje: “Dignute svoje glave, jer se približuje vaš otkup”. Sv. Ivan Krstitelj, u evanđelju druge nedjelje došašća poziva nas da pripravimo put Gospodinu: “Pripravite put Gospodinu, poravnite staze njegove! Neka krivudavi putovi postanu ravni, a neravni neka postanu ravni. I svi će ljudi vidjeti spasenje Božje”. (Lk 3, 3-6). Nikada nije svijet bio tako pun čežnje, nade i iščekivanja kao danas. Mesija je bio ona svijetla točka u koju je cijeli Stari Zavjet upirao svoje oči. Nada i čežnja za njim bivala je sve veća od koljena na koljeno. Spasitelj je postao sunce koje će ih obasjati te izvesti iz njihove tame. Ozbiljne opomene i poziv na obraćenje Preteče Gospodnjeg Ivana Krstitelja vrijede za sva vremena. Stoga molimo Gospodina da nas njegov ponovni dolazak zatekne pripravne i budne, i ispuni bezdan naših čeznuća za njim.
Bl. Djevica Marija nam je svijetli uzor u prihvaćanju i življenju Božje svete volje: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38). Nadalje ispunjena s radosnom viješću: “Evo začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus” (Lk 1,31); noseći Isusa u svojoj blaženoj i svetoj djevičanskoj utrobi, i iščekujući njegovo rođenje u dubokoj vjeri: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina”. (Lk 1,45); u mesijanskoj radosti: “Veliča duša moja Gospodina” (Lk 1,46); pohodi svoju rođakinju Elizabetu u Gorje, u grad Judin (usp. Lk 1, 39). Marija je dakle radi predviđenih zasluga Kristovih unaprijed otkupljena i tako sačuvana od ljage istočnog grijeha. Stoga predvidjevši zasluge Kristove Bog nije dopustio da Marija padne u grijeh od kojega bi je trebalo osloboditi. Prema tome, Marija nema nikakve zle sklonosti u svome bezgrješnom tijelu, jer je Ona sva čista bez ljage, bez grješnih sklonosti. U starozavjetnom adventu (došašću) djevičanski lik Mesijine Majke svijetli kao zvijezda zornica. Marija je jutarnja zora ili zvijezda Danica što sja na našem kršćanskom nebu. Drugim riječima, Ona je zora našeg kršćanskog života što prethodi i otkriva u dubini našeg bića Sunce pravde, Krista Gospodina. Stoga s Bezgrješnom Djevicom hrabro i odvažno krenimo prema siromašnoj pastirskoj betlehemskoj štalici. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono mora i dovršiti: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu –slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine”. (Iv 1,14). Krist Gospodin je po Mariji došao k nama, i mi ćemo po Mariji doći k Isusu koji je: ” Put, Istina i Život (Iv 14,6). Jednom riječju, tko u svom životu susretne Bogorodicu Mariju, naći će put koji vodi u nebo. Nadalje Isus je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji, i nastaviti će ih tvoriti po Mariji, sve do konca svijeta. Po Mariji će se Krist Gospodin drugi put proslaviti u ljudskim srcima. Na Marijinu riječ posvetio je Ivana Krstitelja u utrobi njegove majke Elizabete: “Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi”. (Iv 1,44). U Kani Galilejskoj na Marijinu poniznu molitvu pretvorio je vodu u vino: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). Neka nam Marija Majka bude uzor i primjer u nesebičnom i potpunom predanju i služenju Gospodinu: “Evo službenice Gospodnje”. Sveci su Mariju nazivali: “Riznicom Gospodnjom”. Njezinim se obiljem ljudi bogate svim Božjim milostima. Stoga je Marija zaslužila ili bolje rečeno zadužila naš Hrvatski narod da je još više hvali, časti, štuj i ljubi, jer je ona čitavome svijetu pa i našem ispaćenom Hrvatskom narodu donijela i darovala Otkupitelja i Spasitelja Krista Gospodina.
Don Tomislav Topčić