Piše: don Tomislav Topčić
Svećenik A. Louvet došao je na zamisao da sabere u jednu knjigu objave svetaca koji su se susreli s realnošću postojanja Čistilišta. Nakon što ih je sabrao, složio ih je u jedinstvenu cjelinu po temama i poglavljima. Apostolski centar “Sav tvoj” – Glas duša iz Čistilišta br. 10; Zagreb, 2005. vrlo sažeto piše o njegovom djelu koji nosi naslov: “O NIVOIMA ČISTILIŠTA” – Prema objavama svetaca.
Nitko normalan ne može zanijekati jednu od temeljnih istina naše vjere, koja nam govori o postojanju Čistilišta. Katekizam katoličke Crkve posve jasno nam govori o čistilišnim mukama i vatri (br. 1030 – 1032). Siromašne duše u Čistilištu ne mogu moliti same za sebe. Crkva nas uči i potiče da svojim molitvama i žrtvama potkrepljenim djelima milosrđa, u zajedništvu s našim blaženicima i svecima pomognemo siromašnim dušama u čistilišnim mukama. Duše u Čistilištu: “moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost”. (KKC br. 1030).
Razne podjele Čistilišta
Kod svete Marije Magdalene de Pazzi, i kod mnogih drugih objava, Čistilište je podijeljeno u više odijeljena, ovisno o težini počinjenog grijeha konkretne osobe. Sveta Franciska Rimska daje nam vrlo detaljan opis o nivoima Čistilišta (Bolland Vita s. Francesca Martii). Drugim riječima, prema viđenju svetice Čistilište je podijeljeno na tri dijela: “U gornjem dijelu nalaze se duše koje trpe samo malo pogrešaka, ili najviše neko lako vrlo kratko trpljenje; u središtu nalazi se srednji nivo, gdje je ona vidjela velikim slovima napisano Čistilište; u tom dijelu su zatvorene duše koje su lako griješile, ali njihovi grijesi iziskuju osjetljivu zadovoljštinu.
Srednji dio Čistilišta podijeljena je u tri poddijela; prvi dio je kao neka zaleđena močvara; drugi dio je sačinjen od smole pomiješan s kipućim uljem; treći dio je sačinjen od nekog metala sličnom zlatu i srebru a koji se miješaju s tekućim fluidom užarenom stanju. Na kraju na dnu, skoro blizu Pakla nalazi se treći dio, tojest Donje Čistilište, puno svijetle prodiruće vatre, a razlikuje se od one u Paklu, jer je ova svjetlija a ona je tamna i mračna.
Uopće nema sumnje da postoji Gornje Čistilište gdje duše nisu podvrgnute osjetljivim mukama, jer neovisno od tako preciznih objava svete Franciske Rimske, to nam potvrđuju mnoge druge posebne osobe. Čak je Presveta Djevica Marija pokazala svetoj Brigiti, da postoji jedno Čistilište duhovno; nazvano Čistilištem želja, u kojem su zadržane neke duše, koje su posve čiste od bilo kojeg grijeha, ipak tokom njihova ovozemaljskog smrtnog života nisu dovoljno težile k’ svome Stvoritelju.”
Postoje mnoge objave koje potvrđuju nauk o postojanju Gornjeg Čistilišta. Stoga svećenik A. Louvet iznosi jedan sažeti primjer: “U životu svete Marije Magdalene de Pazzi čita se, da je jedna od njezinih sestara po imenu Marija Benedikta Viktorija, redovnica urešena krepostima, umrla njoj na rukama; dok je još bila u agoniji službenica Božja je vidjela jedno mnoštvo anđela što je čekaju sva ushićena i radosna da je povedu u nebeski Jeruzalem, i u času dok je ta blažena duša izdahnula Svetica je vidjela njezinu dušu kako leti u obliku golubice sa zlatnom glavom prema anđelima, te tako nestade.
Tri sata kasnije dok je bdjela kod tijela mrtve redovnice, s jednom sestrom, po imenu Pacifika iz Tonalje, ova prekida molitvu te upita Sveticu, gdje se nalazi tog časa njihova sestra, je li u Nebu ili u Čistilištu. Niti na Nebu, niti u Čistilištu, odgovori Svetica. Sestra se iznenadi do te mjere, da se je skoro skandalizirala, ali malo kasnije dok je s Magdalenom molila časoslov za pokojne, a kasnije recitirala Slava ocu… na kraju jednog psalma, umjesto molitve Requiema…, htjela je je ispraviti. No, svetica joj reče da je dobro rekla, jer da nije potrebno više moliti za tu dušu Requeim… Sestra Pacifika, iako nije shvatila značenje tih riječi, nije se usudila prekinuti susestru.
Drugo jutro dok se služila sveta Misa za pokojnicu, u trenutku molitve Svet, Svet, Svet… Magdalena je pala u ekstazu, te joj Gospodin dade vidjeti blaženu dušu sestre Marije Benedikte u vječnoj slavi. Kad je to vidjela sv. Magdalena počela se radovati zbog njene nagrade u Nebu; upita stoga Gospodina, zašto tek što je umrla nije odmah došla u njegovu Božansku prisutnost, te ju je (kako se to i desilo), zadržao pet sati ne baš u Čistilištu, već na jednom posebnom mjestu, gdje iako se ne trpe osjetljive muke, bilo joj je uskraćeno gledanje Boga.
Gospodin joj je odgovorio, da se ta sestra u svojoj bolesti, posebno radovala pažnjama kojima je bila okružena, te služenju kojima su je sestre obasipale u pomoći; prekinula je za neko vrijeme ono savršeno i uobičajno ujedinjene s Bogom koje je inače posjedovala, te je stoga tako bila kažnjena. Ista svetica je drugi put vidjela neku redovnicu iz svoje zajednice, koja je nedavno umrla; vidjela ju je kako blista nebeskom svjetlošću po čitavom tijelu osim po rukama, radi nekih nesavršenosti koje je učinila protiv svetog siromaštva. No nakon par trenutaka i ruke su joj počeše blistati, te uđe u nebesku slavu.”
O Čistilištu osoba posvećenih Bogu
U svom daljnjem izlaganju svećenik A. Louvet iznosi nam tvrdnju sv. Franciske Rimske: “Čistilište kandidata za sveto svećeničko zvanje, redovnika i redovnica, nalazi se u donjem dijelu Čistilišta, i to ispod onoga gdje se nalaze laici, koji su počinili teške grijehe. Svećenici pak su bačeni još niže, skoro pri kraju provalije, tik uz sam rub Pakla; to je kazna, jer nisu dovoljno odgovorili, svojim ponašanjem tokom života na uzvišeni časni poziv koji su primili, te se nisu brinuli oko dublje spoznaje njihovih zadaća, za koje su bili osposobljeni više nego bilo tko drugi.”
Jednoj pobožnoj redovnici iz Belgije, obratila se je neka duša iz Čistilišta: “Kćeri, živi sveto, jer je Čistilište predodređeno za redovnice užasno.” Pravednost Božja najviše kažnjava one grijehe koji proizlaze iz mlakosti služenja u Božanskoj službi. Stoga svećenik A. Louvet iznosi jedan vrlo važan događaj koji je čitao u životopisu službenice Božje M. Agnez di Alngeac: “Dok je ova jednog dana bila na koru moleći se, ukaže joj se neka redovnica njoj posve nepoznata; imala je žalosno lice sva potučena, te obučena u odjeću koju inače redovnice nose za počinak; dok ju je ova podrobno promatrala, čula je neki glas: ‘Ova što se nalazi pred tobom je sestra d’Altavill’ – tako se je zvala neka redovnica iz Puya koja je umrla prije deset godina.
Sestra Agnez započe za nju moliti, nastavljajući tako kroz tri tjedna, dok se jadna pokajnica ukazivala na svim mjestima i u svim časovima, uvijek tako utučena i žalosna; na poseban način bila je žalosna poslije svete Pričesti i poslije zajedničke molitve. Sestra Agneza je o tome obavijestila svoga ispovjednika, a ovaj je savjetovao, da to javi redovnicima Svete Katarine iz Puya, kojima je pripadala pokojnica. No kako je sestra Anđela tvrdila, ta ukazanja smatrali su njezinom iluzijom, te odluči ne govoriti nikome o tome, već odluči se moliti i vršiti pokoru za pokoj te duše, te prikazivati svete Mise.
No, pokojnica je nastavila dolaziti sva utučena, kao da joj molitve ništa ne pomažu, stoga je sestra Agneza počela sumnjati da je to sve neka iluzija. Tada joj njezin Anđeo čuvar objavi, da je to zaista duša iz Čistilišta koja je tako trpjela radi svoje mlakosti kod Božanske službe. Poslije Anđela čuvara nikada se više nije ukazala duša pokojnice, tako da se nikada nije saznalo, koliko je još vremena morala ispaštati za svoju mlakost.”
Nadalje A. Louvet iznosi slijedeći primjer iz godišnjaka otaca Kapucina: “Fra Antonije Corso, bio je poznat po svojoj revnosti u pokori. Stoga je kroz mnoge godine nosio na golom tijelu cilicij načinjenim s iglama; imao je običaj uzimati za hranu vodu i kruh, s malo suhih smokava, a pri kraju svoga života jeo je tri puta na tjedan samo tu hranu; noću je spavao samo tri sata, dok je drugo vrijeme provodio na koljenima u molitvi ili bičujući se do krvi. No dobro, tko ne bi vjerovao da je ta duša izbjegla Čistilišne muke? A kad tamo, naprotiv, malo je falilo da nije bačen u Pakao.
Poslije smrti pokajnik se ukaza bratu bolničaru u samostanu, koji ga upita jeli napokon postigao cilj svih svojih želja, a to je posjedovanje Boga, daleko od bijede zemaljskog života; ovaj odgovori: ‘Zahvaljujući Milosrđu Božjem spašen sam, iako sam zaslužio Pakao, radi jednog grijeha protiv zavjeta siromaštva, kojeg je tako preporučao naš Serafski Otac. Presveta Djevica mi je izmolila oslobođenje, te sam sada osuđen samo da ga ispaštam u Čistilištu, jer Bog ne dopušta nikakve mrlje u dušama posvećenim njemu”.
Sveta Franciska iz Pamplone: “Pripovijeda tako o nekom svećeniku da je ostao u Čistilištu četrdeset godina, jer je pustio umrijeti neku mladu djevojku bez Sakramenata, i to samo iz nemara; neki drugi ostao je petnaest godina, jer je svoj uzvišeni poziv vršio s nemarom i olakotnošću; neki biskup koji je bio tako širokogrudan da je bio nazvan milostinjarem, trpio je pet godina Čistilišnih muka, jer je previše težio za biskupskim častima; neki drugi koji nije bio tako velikodušan kao prvi ostao je iz istih razloga u Čistilištu, ali četrdeset godina, dok je treći, kojeg su smatrali svecem, bio je osuđen na četrdeset i devet godina Čistilišta, radi nekih lakih pogrešaka u administraciji biskupske menze.
Molitva i post svetice za trpeću Papinu dušu
Sveta Lutgarda i pobožni kardinal sveti Roberto Bellarmino, govore o teškoj kazni na koju je bio osuđen papa Inocent III. Riječ je o Papi koji je sazvao Lateranski koncil, učinivši mnogo toga dobroga za duhovnu obnovu Crkve i klerika. Neposredno nakon smrti ukazao se svetoj Lutgardi, izgarajući sav u neugasivom plamenu. Nije ga prepoznala, te na njeno pitanje tko je on, odgovorio je:
“Ja sam papa Inocent III., a ispaštam tri grijeha za koje sam bio zaslužio Pakao, da nije u zadnjim časovima moga života Majka Milosrđa postigla kod svog Sina milost savršenog pokajanja. Moja će kazna trajati jako dugo, jer sam osuđen biti u tim teškim mukama sve do kraja svijeta. Presveta Djevica mi je dala ovu posebnu milost, omogućivši mi dođem do vas, da se molite i pomognete svojim molitvama i Misama za pokoj moje duše. Imajte stoga milosrđa sa mnom.”
Nakon toga svetica se svakodnevno molila i postila za trpeću dušu pokojnog Pape uz potporu svih svojih redovnica. Međutim, nikada nije dobila nikakvog znaka o njegovom oslobođenju iz Čistilišnih muka. Iz ovoga se dade pretpostaviti da se Papa Inocent III. možda i danas nakon pet stoljeća još nalazi u Čistilišnim mukama.
Sjećajući se svega toga, spomenuti sveti Bellarmino uvijek bi se naježio govoreći: “Ako je jedan Papa tako dostojan i hvaljen, kojega se smatralo svetim, bio u opasnosti da izgubi vječni život, i sada se nalazi u najgorim mukama u Čistilištu sve do kraja svijeta, što će se tek dogoditi s drugim klericima. Tko će biti taj prelat, a da se ne strese od glave do nogu, pa neće ići prebirati po najskrivenijim kutovima svoga srca, da bi se očistio od najmanjih i najlakših grijeha.”
Što nakon svega ovoga reći nego da nas Božje milosrđe sačuva od svakog oblika grijeha i jarma smrti. Stoga: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri, znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu.” (1 Pt 5, 8-9). Pozvani smo na životnu svetost i budnost: “Zato opašite bokove svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.” (1 Pt 1,13).
Isusovim riječima i zaključujemo: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11, 28-30).