Piše: don Tomsilav Topčić
Apostolski centar “Sav tvoj” – Mistična svjedočanstva br. 6; Zagreb, 2009. godine piše o mističnom svjedočanstvu majke Eugenie Elizabete Rivasio: “Bog Otac govori svojoj djeci”, s izjavom i odobrenjem biskupa Granoblia mons. Aleksandra Caillota. Naslov originala “Il Padre parla ai Suoi Figli” prema porukama koje je zapisala Majka Eugenia Elizabeta Ravasio.
Rođena je u San Gervasiu, malenom gradiću u provinciji Bergamo, Italija, 4. studenog 1907. Nakon završetka osnovne škole, nekoliko godina radila je u tvornici. U 20 godini života priključila se Kongregaciji Naše Gospe od Apostola. Tijekom punih dvanaest godina neumorne misionarske djelatnosti, otvorila je preko 70 centara – svaki s ambulantom, školom i crkvom u najzabačenijim mjestima Afrike, Azije i Europe. Otkrila je prvi lijek protiv gube, radeći ga od sjemena tropske biljke.
Tijekom razdoblja od 1939.do 1941. ona je osmislila, isplanirala i dovela do ostvarenja projekt “Grad za gubavce” kod Azopte (Obala Bjelokosti). Bila je nadstojnica Kongregacije Naše Gospe od 1935. do 1947. Njezina najveća ostavština za nas su “Poruke Boga Oca” (Otac govori Svojoj djeci), privatna objava osobno od Boga Oca koja je priznata autentičnom od Crkve nakon deset godina najstrožih ispitivanja.
I. Bilježnica
Majka Eugenia Elizabeta danima se intenzivno duhovno pripremala za dan koji će biti blagoslovljen od nebeskog Oca za sva vremena! Napokon je došao taj blagoslovljen dan. Moleći nekoliko minuta obuze je neopisiva nepresušna radost. Čeznula je da vidi i osjeti nebeskog Oca. Ubrzo dođoše nebeski anđeli kako bi je duhovno pripremili za Očev slavni i veličanstveni dolazak, praćen kolonom odabranih, kerubina i serafina.
U jednom trenutku sjajna i veličanstvena pratnja koja ga je okruživala iščezne. Nebeski Otac ostade sam s majom Eugeniom govoreći joj: “Već sam ti rekao i ponavljam: Ja ne mogu dati svoga ljubljenog Sina po drugi put ljudima kako bih dokazao svoju ljubav prema njima! Ali sad dolazim k njima u ljubavi, i budući da želim da prepoznaju tu ljubav, uzimam njihov oblik i siromaštvo na sebe.” Stoga: “Pogledaj, skidam svoju krunu i sav svoj sjaj kako bih poprimio izgled običnog čovjeka!” Zbog njene neučenosti majci Eugeniji su nedostajale adekvatne riječi s kojima bi se mogla izraziti, što joj je dano da može razumjeti.
Bog Otac udjeljuje mir i blagoslov kući majke Eugenie i čitavom svijetu. Nadalje želi da njegova snaga, ljubav i njegov Duh Sveti dotaknu srca svih ljudi, tako da se okrenu spasenju i vrate svom Ocu, koji ih neizmjerno ljubi i voli. Otac nebeski dolazi svojoj djeci kako bi otklonio pretjerani strah kod svojih stvorenja od sebe. Želi da ljudi shvate kako njegova radost leži u tome da bude prepoznat, voljen i čašćen od svoje ljubljenje i voljenje djece, odnosno od čitavog sadašnjeg i budućeg čovječanstva. Dolazi kako bi ljudima i narodima donio nadu.
Nažalost mnogo je onih koji su već odavno izgubili svaku nadu. Cilj Božjeg dolaska je u tome kako bi kod svoje djece povratio povjerenje i ljubav prema sebi. Božja jedina briga je u tome da bdije nad svojom djecom i u potpunosti ih ljubi. Bog u svojoj ljubavi i dobroti nije dopustio da “Istočni grijeh” u potpunosti uništi i razori svijet i čovječanstvo. Kako je zlo sve više raslo u svijetu, njegova dobrota i plemenitost sve više ga je tjerala da se očituje pravednim dušama: “koje će prenijeti moje zapovijedi onima koji su bili odgovorni za nered.”
Bog je ponekad morao pokazati svu svoju strogost, ne da uništi ljude, nego da ih usmjeri putem spasenja. U svojoj nezahvalnosti ljudi su posve zaboravili na Boga. Unatoč njihovoj nevjeri i nezahvalnosti Bog ih je u svojoj neizmjernoj ljubavi želio osloboditi njihovih okova, kako bi se mogli vratiti svome Ocu i Stvoritelju. Međutim, ljudi su se pobunili protiv Boga, jer je zloća preplavila njihova nemirna srca.
Jednom je sveti Augustin rekao: “Stvorio si nas za sebe i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi.” Povijest svijeta isprepletena je krvavim ratovima između ljudi, koji su rezultirali međusobnom istrebljenju Božje djece. Bog Otac je uvijek želio ostati među ljudima, odnosno među svojom djecom. Za vrijeme općeg potopa bio je kod Noe, jedinog pravednika onog vremena. Tako je bilo oduvijek, jer kod mnogih nesretnika uvijek je nalazio barem jednog pravednika, ostajući na taj način među ljudima.
Stoga je u punini vremena poslao svijetu obećanog Mesiju. Posredstvom Mesije ljudi su trebali malo bolje upoznati Boga Oca, i naučiti kako ga voljeti i ljubiti. Stoga je Mesija rekao: “Ja sam ovdje kako bih vršio volju Moga Oca. Sve što molite Oca u moje ime, dat će vam.” “Ovako treba da molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…” Jednom drugom prilikom je rekao: “Tko mene vidi, vidi Oca.” “Ja sam u Ocu i Otac je u meni.” Ili: “Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Odnosno: “Tko god ostaje u meni, ostaje i u mom Ocu…” Jednom riječju Bog Otac kroz svu vječnost uvijek se želio pokazati ljudima, nastaniti se među njima i biti čašćen i ljubljen od njih. Zbog toga je Bog zapovjedio Mojsiju da izgradi tabernakul i kovčeg saveza.
Nadalje, dao je Mojsiju svoje zapovijedi, kako bi ga njegov izabrani narod Izrael mogao slijediti. Nažalost: “Sve ovo brzo je palo u zaborav, i ljudi su zapali u zablude i strah jer su vjerovali kako je naporno i mučno slijediti zapovijedi koje sam dao Mojsiju.” Unatoč svemu tome: “Moja ljubav prema ljudima nije se ugasila.” Nakon što niti patrijasi niti proroci nisu bili u stanju dovoljno učiniti kako bi ljudi upoznali i ljubili Boga Oca, Svemogući je odlučio sam osobno doći među ljude: “Nije postojao drugi način, nego doći sam u drugoj osobi moga božanstva. Hoće li me ljudi prepoznati? Hoće li me slušati?”
Kao i u objavi Starog zavjeta, tako i u novom Savezu ljudi nisu primijetili Božju prisutnost u njegovu Sinu. “Moju prisutnost neće primijetiti, čak i kad budu u mojoj blizini. U mojem Sinu oni će me zlostavljati, unatoč svemu dobru što sam im učinio. U mome Sinu oni će me zanijekati, razapeti na križ kako bi vidjeli gdje umirem.” Unatoč svemu tome ne želi da ga se bojimo kao robovi pred Ocem koji nas neizmjerno ljubi i voli do posljednjeg trenutka. Nažalost: “Koliko se samo od mojih stvorenja, koja su po mojem Sinu postala djeca moje ljubavi, bacaju ponovo u vječno prokletstvo!” Jer: ” U stvarnosti nisu prepoznali moju neizmjernu dobrotu, a Ja vas toliko ljubim…
Zar je moguće da nakon što ste Me nazvali Ocem i pokazali mi svoju ljubav i dalje vjerujete da Ja imam tako tvrdo i bezosjećajno srce i da bih dopustio da zauvijek propadnete?… Ja poznajem slabosti svojih stvorenja! Dođite, dođite s povjerenjem i ljubavlju k Meni, i ako pokažete kajanje ja ću vam oprostiti… Vaši su grijesi za mene kao željezo, vaša djela iz ljubavi su kao zlato. Čak i kada biste mi dali tisuću kilograma željeza, za mene bi to bilo manje kao kad biste mi dali deset kilograma zlata…
Ljudi vjeruju da sam ja strašan Bog i da cijelo čovječanstvo želim baciti u pakao. Kako će samo biti iznenađeni kada na posljednjem sudu budu vidjeli velik broj duša za koje su mislili da su propali, a oni se raduju u vječnoj sreći odabranih. Volio bih kada bi sva moja stvorenja bila toga uvjerenja da postoji Otac koji bdije nad njima i koji im već na Zemlji želi predokus vječne radosti… Tražite utočište kod Mene, povjerite mi svoje brige i želje. Ja ću vas voljeti s velikom nježnošću. Podariti ću vam potrebne milosti i blagoslovit ću vašu budućnost.”
II. Bilježnica
(Druga bilježnica započinje 12. kolovoza1933. Jednog dana zao duh je bjesneći sa škarama porezao korice bilježnice)
Bog Otac dolazi k nama, svojim stvorenjima, kako bi nam otvorio svoje Očinsko Srce, jer ga neizmjerno voli i ljubi. Nadalje želi da postanemo autentični svjedoci njegove velike milosrdne ljubavi. Želi da ga doživimo kao ocean milosrđa, jer nikoga ne isključuje iz svoga spasenja. “Ne isključujem nikakav društveni poredak: sekte, odani vjernici, nevjernici, ravnodušni – moja ljubav uključuje sva razumna bića čiji skup je čitavo čovječanstvo.
Ovdje je dokaz: Ja sam ocean ljubavi. Pokazao sam vam izvor koji struji iz mojeg Srca i gasi vašu žeđ… Želite li djeco moja vaš život ovdje na Zemlji provesti u ljubavi i miru? Dođite i bacite se u taj beskrajni ocean i ostanite zauvijek u njemu, čak i ako vaš život ispunjate radom taj će život biti posvećen kroz ovu ljubav… Svi vi koji živite o ovom današnjem vremenu, i svi vi koji još ne postojite, ali ćete živjeti u nadolazećim stoljećima, sve do kraja svijeta, razmislite kako ne živite sami već da uz vas živi Otac koji je iznad svih očeva… Dođite bliže izvoru koji ću zauvijek izlijevati iz mog očinskog srca… Kušajte slatkoću te čudotvorne vode…”
U nastavku poruke Bog govori: “Doći će vrijeme u kojem će Bog biti ljubljen i čašćen od svih ljudi onako kako on to želi… Jer jedino je on dostojan biti čašćen, ljubljen i slavljen za sva vremena.” Stoga: “Svatko tko me nazove Ocem, i bilo to jedan jedini put, neće propasti. Ne, njemu će biti osiguran vječni život u zajedništvu s odabranima.”
PIŠE DON TOMISLAV TOPČIĆ
Izvor: misija.slobodnadalmacija.hr