Prolazeći cestom što od Sinja vodi u Trilj, ne može čovjek proći a ne opaziti bijeli križ što se uzdigao s lijeve strane, na brežuljku znanom kao Bila glavica. Novije generacije vjernika župe Sv. Mihovila arkanđela u Trilju to mjesto podsjeća na blagdan Sv. Marka, kada se jednom godišnje narod okuplja pod križem uz blagoslov polja i molitve Bogu da još jednom podari dobar urod i nagradi narod za sav trud i molitve upućene k Njemu. Mnogi će se sjetiti i 2003. kada je prvi put zalaganjem don Stipe Ljubasa upriličen Put križa od župne crkve Sv. Mihovila do križa na Biloj glavici. Međutim, malo je onih koji se mogu sjetiti kada je taj križ podignut i s kojom nakanom.
Križ je podignut 70 godina ranije. Podigao ga je 1933. puk, narod siromašan, ali bogat duhom, povodom proslave 1900. godišnjice Kristove muke i smrti. Proslava te Svete Godine započela je trodnevnicom u svim župama triljskog dekanata. Na blagdan Male Gospe 8. rujna obavljen je svečani blagoslov križa, a slavlje je svojom prisutnošću uzveličao i tadašnji biskup Kvirin Klement Bonefačić. Dirljivu propovijed održao je o. Petar Perica, isusovac iz Splita. Na svečanosti je sudjelovala i sinjska glazba kao i glazba Sv. Mihovila te ženski zbor, a zabilježen je i broj od oko 8 000 hodočasnika iz 16 župa.
U podnožju križa stajao je uklesan natpis: Isusu Kristu – Kralju vjekova – vjera i ljubav naroda – prigodom proslave – 1900. godišnjice Njegove muke i smrti. Natpisa danas više nema. Vjerojatno je uklonjen prilikom obnove križa 80-ih godina.
Cijeli događaj blagoslova križa zabilježilo je vrijedno pero nama nepoznatog autora, čiji tekst donosimo u cijelosti:
Nad Cetinom je zablistao Križ
Iz dna svoga kršćanskoga katoličkoga srca Cetina, siromašna i mukotrpna Cetinska krajina, je progovorila. Siromašna ne zato što joj Bog nije dao zemlje i vode, nego zato što ljudski um i ljudska volja neće da iskoriste Božje darove. Siromašan puk, ali ipak dostojan djedova, koji su nakvasili rođenu grudu svojom junačkom krvlju u vjekovnim borbama protiv nekrsta. Taj je puk, taj je narod pokazao u nedjelju svu svoju vjeru, svoju ljubav i svoje oduševljenje za sv. Križ, znak našega Otkupljenja, za sv. Crkvu, jednu i nepobjedivu, za pastira biskupa, koji mu je brižni Otac.
Proslava sv. Godine započela je trodnevnicom u svim župama triljskog dekanata. Prvi javni čin iste bio je svečani blagoslov jubilejskog Križa kojeg su na Bijeloj Glavici podigli vjernici svih okolnih sela. Obavio ga je preuzv. Biskup, koji je došao navlaš u tu svrhu na Malu Gospu. U mjestu nije bilo gotovo osobe koja nije prisustvovala procesiji do novopodignutog Križa i blagoslovu. Prije blagoslova preuzvišeni se popeo na samo podnožje križa i tumačio narodu značenje sv. Godine. Glazba sv. Mihovila, koja je svirala u procesiji, pratila je vrlo lijepo i efektno zbor pjevačica, koje su ispjevale himnu Križu. Zatim je slijedio blagoslov. Jubilejski križ, koji će sigurno postati središte pobožnih hodočašća, je podignut na podnožju na kojem stoji isklesano: „Isusu Kristu – Kralju vjekova – vjera i ljubav naroda – prigodom proslave – 1900. godišnjice Njegove muke i smrti.“ Za vrijeme obreda krasan je bio pogled na zelenu dolinu. Činilo mi se da vidim s jedne strane Sinjsku Gospu, koja pozdravlja Križ svoga Sina, a s druge, sa čačvinske kule iz turskih vremena, kako se duhovi pređa vesele ovom svetom danu.
U večer sva je krajina bila u plamenu. Ne samo svaka župa, selo, već i skoro svaki komšiluk palio je svijećnjake u čast sutrašnje proslave. Spomen-Križ na Bijeloj Glavici, kao i onaj na Visokoj, kojeg je podigla sinjska župa, bili su osvijetljeni.
Međutim, prava proslava je bila u nedjelju. Kako je božanska sila, koja je privukla gotovo 8000 vjernika u ovaj kraj, gdje ne vidiš nego malena seoca i raštrkane kuće! I to još iz kojih daljina! Evo suhih brojki, koje će govoriti bolje nego ikoja pjesma: Iz Graba 1300, iz Sinja 1000, iz Rude 600, iz Ugljana 550, iz Vojnić-Garduna 450, iz Turjaka 400, iz Otoka i Srijana po 350, iz Dobranja i Tijarice po 300, iz Biska, Dicma i Krušvara po 250, iz Vrpolja 180, iz Kotlenica 118, iz Voštana 50. Dakle, iz 16 župa. Iz samog Trilja prisustvovali su svi vjernici. I to sa svim tim što se ujutro mnogo hodočasnika vratilo svojim kućama kad je počela padati kiša i što su protivnici širili među narodom razne izmišljene i glupe glasine, da ga odvrate od proslave. Svečanu pontifikalnu misu otpjevao je pod vedrim nebom preuzv. naš obljubljeni biskup. Sv. misu je vrlo lijepo pjevao zbor pjevačica. Dirljivi i oduševljeni govor održao je o. Perica, Isusovac iz Splita. – Kasnije se razvila duga bogoljubna, pobožna procesija, koja je uz sviranje glazbi iz Sinja i Trilja trajala 1 ½ sata. Nikada ne bismo svršili kad bismo htjeli opisati sve što je tog dana vidjela i čula zelena Cetina. Neka bude slava Božanskom Srcu našega Isusa koji je na Križu svijet otkupio!
Korisno je ovome pridodati da su poznatog propovjednika o. Petra Pericu zajedno s 50-ak Dubrovčana partizanske postrojbe smaknule na Daksi bez suđenja u listopadu 1944. godine. U lipnju 2010. nakon punih 65 godina kosti o. Perice dostojno su pokopane na dubrovačkom groblju Boninovo u isusovačkoj grobnici. Otac Perica autor je poznate pjesme Zdravo, Djevo, kraljice Hrvata.
Tekst i fotografije preuzeti iz: Dukić, J., Dukić, V., Marić, M., Žolo, I. (ur.) (2017.) Mala povijest Košuta, Košute: Kulturno društvo Trilj, Župa Presvetog Srca Isusova, Košute.